Psihoterapijski dijalozi
Dobrobit nije u traženju točnog i ispravnog. Ona je u pokretima kojima otkrivamo jesmo li bliže sebi.
Što je SPONA?
SPONA je prostor za promišljanje i dijalog. O sebi, odnosima i obrascima koje stvaramo i u kojima sudjelujemo. Polazi od znatiželje prema onome što se događa – u nama, između nas i u kontekstu u kojem živimo. Istovremeno, spona je i nit koja povezuje te različite prostore koji se međusobno oblikuju.
Pogled iz odnosa
Čovjeka ne možemo odvojiti od odnosa, jezika i iskustava u kojima živi. Niti ga možemo upoznati izvan odnosa koji s njim stvaramo. Ono što vidimo u drugome uvijek je dijelom oblikovano mjestom s kojeg gledamo, pitanjima koja postavljamo i značenjima koja zajedno stvaramo.
Pogled iz odnosa zato ne traži konačan odgovor na pitanje tko je netko. Više ga zanima što se događa – kako nastaju i održavaju se određeni obrasci, kako u njima sudjelujemo i kakvo značenje dobivaju u kontekstu u kojem živimo.
Promjena tada nije nešto što jedna osoba može učiniti drugoj. U odnosu možemo zastati, primijetiti razliku, otvoriti drugačije pitanje ili nešto poznato pogledati iz novog položaja. Što će od toga postati značajno i kamo će taj pokret voditi, ne možemo unaprijed znati.
Prostor za dijalog
Razgovor koji je terapijski za mene je onaj u kojem zajedno stvaramo razumijevanje, svatko sa svojim znanjem i iskustvom sebe i svijeta. Psihoterapeut u odnos ulazi sa svojim znanjem, iskustvom i pitanjima, ali i sa sviješću da je njegov sugovornik — klijent — stručnjak za vlastito iskustvo.
U takvom razgovoru teorije nam mogu pomoći razumjeti ono što se događa, ali ne tražimo nužno jedno ispravno objašnjenje. Različiti pogledi mogu stajati jedan uz drugi, susresti se, ponekad i proturječiti. Upravo u tim razlikama može nastati nešto što prije razgovora nije bilo moguće vidjeti.
Dijalog tako nije samo način da govorimo o promjeni. On sam može postati prostor u kojem promjena nastaje.