Spona

Odrasla sam u Daruvaru, završila socijalnu pedagogiju i danas sam certificirana psihoterapeutkinja sistemske terapije i kibernetike. No, to su samo neki podaci o meni koji ne govore osobito mnogo o tome kakva sam osoba.

Zapravo, već se u ovom pokušaju predstavljanja krije dio razloga zbog kojih sam se zainteresirala za psihoterapiju. Tko smo mi zapravo? Tko smo kome, u kojim odnosima i pod kojim okolnostima? Kako nas vide različite oči, a kako sami sebe gledamo? Jesmo li ista osoba u očima svojih roditelja, partnera, djece, prijatelja ili nekoga tko nas tek upoznaje? I postoji li uopće jedna, konačna verzija nas samih?

Upravo tu počinje moja znatiželja za složenošću ljudskog iskustva, odnosima i različitim perspektivama iz kojih stvaramo značenja o sebi i svijetu.

Moj profesionalni put

Nakon završetka studija socijalne pedagogije vrlo sam se brzo usmjerila na savjetovanje i neposredan rad s djecom, mladima, roditeljima i parovima. Susreti s različitim ljudima i njihovim životnim okolnostima otvarali su mi sve više pitanja o komunikaciji, odnosima i obrascima ponašanja.

U želji da proširim svoje znanje završila sam NLP praktičarsku edukaciju. Pružila mi je priliku da istražim različite komunikacijske metode, ali sam s vremenom shvatila da me više od samih tehnika zanima razumijevanje procesa koji stoje iza njih.

Počela sam istraživati psihoterapijske pravce i odabrala edukaciju iz kibernetike i sistemske terapije, koju sam završila pri UKPO-u.

U sistemskom pristupu pronašla sam prostor za dijalog, različite perspektive i propitivanje pretpostavki. Odgovara mi pristup koji ne pokušava ljudsko ponašanje objasniti jednom teorijom ili ga svesti na unaprijed zadane kategorije. Posebno mi je bliska ideja da ni sami nismo izvan onoga što promatramo: naša pitanja, iskustva i uvjerenja sudjeluju u načinu na koji razumijemo druge.

Mislim da me sistemska psihoterapija nije toliko naučila kako bolje razumjeti druge koliko me naučila biti opreznija s uvjerenjem da ih razumijem. Što više upoznajem ljude, to mi je jasnije koliko je lako vlastitu perspektivu zamijeniti za istinu.

Paralelno sam se dodatno educirala u području prevencije i tretmana nasilja u partnerskim odnosima, terapije igrom i drugih pristupa koji proširuju mogućnosti rada s ljudima.

I izvan psihoterapije

Prije svega, jedna sam sasvim obična osoba, sa svojim problemima, nesigurnostima, ranama, usponima i padovima. To što sam psihoterapeutkinja ne znači da sam pametnija ili mudrija od ljudi s kojima radim. Često se i sama nalazim u situacijama sličnima onima o kojima razgovaram sa svojim klijentima i nemam problem to priznati ili podijeliti kada za to postoji smisao.

Ponekad mi je čak lakše prepoznati neki obrazac u tuđem životu nego u vlastitom. A i kada ga prepoznam, to ne znači da ga odmah znam ili mogu promijeniti. Postoji velika razlika između razumijevanja nečega i mogućnosti da u određenom trenutku postupimo drukčije. Mislim da me upravo ta spoznaja čini strpljivijom, i prema sebi i prema drugima.

Trenutačno me posebno zaokuplja pitanje kvalitete života na individualnoj razini. Što za nekoga znači dobro živjeti? Koliko su naše predodžbe o dobrom životu doista naše, a koliko su oblikovane očekivanjima, odnosima i obrascima koje smo naslijedili? I koliko često zastanemo da bismo provjerili odgovara li nam način na koji živimo?

Sve me više zanima razlika između života koji izvana izgleda dobro i života koji se iznutra doživljava dobrim. Možemo imati mnogo razloga za zadovoljstvo, a ipak osjećati da nam nešto nedostaje. Možemo živjeti prilično nesavršeno, a osjećati se ispunjeno. Čini mi se da kvaliteta života nije samo pitanje okolnosti nego i odnosa koji gradimo prema njima, prema sebi i prema ljudima s kojima ih dijelimo.

Najvažnija mi je moja obitelj, suprug i djeca. Zajedno smo dio i vrlo živih, zanimljivih i dinamičnih obitelji iz kojih potječemo. Zanimljivo mi je promatrati što sve iz tih odnosa nosimo sa sobom, što nastavljamo ponavljati, što želimo mijenjati i kako od naslijeđenih i vlastitih obrazaca stvaramo nešto svoje.

U tome nalazim mnogo smisla. Ne u ideji da ćemo se jednog dana osloboditi svih svojih obrazaca i postati neka konačna, bolja verzija sebe, nego u mogućnosti da od svega što jesmo i što smo naslijedili ispletemo neko naše, jedinstveno ruho. Ne mora biti savršeno niti nalik onome što smo zamišljali. Važno mi je da je naše, da u njemu ima mjesta za svakoga od nas i da ga možemo mijenjati kako rastemo.

Majčinstvo mi je pritom otvorilo novu perspektivu. Ne samo na djecu i roditeljstvo nego i na mene samu, moje granice, očekivanja, strpljenje i sve one dijelove sebe za koje sam možda mislila da ih dobro poznajem. Zanimljivo mi je koliko nas bliski odnosi mogu istodobno ispunjavati i izazivati. Koliko možemo nekoga voljeti, a ipak ponekad poželjeti malo prostora samo za sebe. I koliko je važno da te dvije potrebe ne moramo doživljavati kao međusobno isključive.

Osim odnosa, sve me više zanima i naš odnos prema slobodnom vremenu. Posebno prema dosadi, koja mi se čini kao koncept koji polako nestaje, barem kao nešto što si možemo dopustiti bez osjećaja krivnje. Zanima me što se događa kada ne moramo biti produktivni, korisni, dostupni ili neprestano raditi na sebi. Kada jednostavno nemamo nikakav zadatak.

Pritom nisam sigurna da sam i sama osobito dobra u dosađivanju. Imam mnogo interesa, ideja i stvari koje bih voljela isprobati. Volim kretanje, prirodu, vodu, trčanje, kuhanje i hranu. Mogu se s jednakim zanimanjem posvetiti nekom velikom životnom pitanju i istraživanju kako se naizgled nespojivi okusi i začini mogu nadopunjavati. Možda me u oba slučaja zanima isto: što nastaje kada različite stvari dovedemo u odnos i dopustimo im da nas iznenade.

Volim i prostor koji nas okružuje. Zanimaju me domovi, njihova atmosfera i način na koji ih oblikujemo prema sebi. Volim prirodne materijale, svjetlost, zelenilo i mjesta na kojima se život zaista događa. Možda je to samo još jedan oblik iste znatiželje: kako stvoriti okruženje u kojem se osjećamo dobro, slobodno i povezano.

Volim ljude, njihove priče, proturječja i nesavršenosti. Volim razgovore u kojima ne moramo odmah pronaći odgovor i u kojima je moguće ne slagati se, a ipak ostati znatiželjan. Sklona sam preispitivanju, uključujući i vlastite zaključke, i pomalo sam nepovjerljiva prema objašnjenjima koja vrijede za sve i svakoga.

Iako volim ljude, jednako mi je važna samoća. Volim razgovore koji traju satima, ali i trenutke u kojima ne moram razgovarati ni s kim. Volim bliskost, ali i prostor. Ponekad sam vrlo odlučna, ponekad nesigurna. Znam biti tvrdoglava, osjetljiva, nestrpljiva i sklona pretjeranom analiziranju. Ne doživljavam te osobine nužno kao nešto što trebam ukloniti, nego kao dijelove sebe s kojima još uvijek učim živjeti.

Vjerujem da nitko od nas nema monopol na razumijevanje tuđeg života. Zato mi je u psihoterapijskom radu važnije istraživati zajedno s osobom nego nuditi gotove odgovore.

Ne mislim da je moja uloga znati što je za nekoga najbolje. Više me zanima mogu li pomoći osobi da proširi načine na koje razumije sebe, svoje odnose i mogućnosti koje su joj dostupne. Ne vjerujem da svaka teškoća zahtijeva promjenu niti da svaka promjena nužno znači napredak. Ponekad je dovoljno da nešto što smo godinama doživljavali kao vlastiti nedostatak počnemo promatrati iz neke druge perspektive.

Iz slične je znatiželje nastala i SPONA, kao mjesto na kojem mogu povezivati psihoterapiju, svakodnevicu, odnose i pitanja koja me zaokupljaju, bez potrebe da svako razmišljanje završim zaključkom.

Ne stojim s druge strane života, promatrajući ga i objašnjavajući drugima kako bi ga trebali živjeti. I sama sam duboko u njemu, sa svim njegovim ljepotama, nespretnostima i težinama. I još uvijek učim.

Obrazovanje i stručne kvalifikacije

• Certificirana psihoterapeutkinja sistemske terapije i kibernetike — UKPO · više o sistemskom pristupu
• Socijalna pedagoginja
• Educirana u primjeni intervencija i osnovnih vještina terapije igrom — Centar Proventus
• Praktičarka NADA protokola, akupunkturnog tretmana — više o protokolu
• Voditeljica programa Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, savjetodavno-terapijske i psihoedukativne usluge
• Voditeljica sudske mjere psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji
• NLP praktičarka